Valpovačkom župom upravljali su krajem 17. st. franjevci koji su Službu Božju obavljali u drvenoj crkvi sv. Ivana Krstitelja. U župnom dvoru stalno su boravila 4 franjevca. Župa je bila velika, jer su joj tada pripadale podružnice sadašnjih župa Harkanovci, Marijanci, Radikovci, Veliškovci itd. Međutim, Kuhač navodi, da Valpovo nije irnalo po više godina svoga župnika, pa su Službu božju obavljali oci kapucini iz osječkog samostana. Spominje oca Zvekana, koji je zbog svoje prijaznosti i vesele naravi bio vrlo omiljen u narodu. Zvali su ga »valpovački pelikan«, a njegovo se ime spominje i u narodnim pjesmama našega kraja.

Pošto su 1781. g. franjevci napustili župu (zadnji je bio fra Ivan Pavlović) uprava je bila predana dijecezanskim svećenicima od kojihje prvi bio:

        1. Ignac Piškur, rođen u Pečuhu 1751. g., gdje je završio gimnaziju i teologiju, a filozofiju u Budimu. Primivši svećenički red 10. ožujka 1775. g. bioje prvo pomoćnik u Slavoniji, a nakon tri godine poslanje u Topolje, da bi u travnju 1781. g. dobio kao prvi dijecezanski svećenik župu Valpovo. Pošto je Slavonija bila podijeljena 1789. g. na okruzja, a naše područje na Petrijevačko i Valpovačko, postavljen je za vicearhiđakona u Valpovu. Umro je 12. travnja 1803. g. u 52. godini života i sahranjenje u valpovačkoj crkvi. To znači da je u valpovačkoj crkvi bila kripta. Danas više nema kripte u crkvi. Ostaje nepoznato gdje se nalazi lijes župnika Ignaca Piškura, jer se ne nalazi u popisu župnika sahranjenih na valpovačkom groblju.

        2. Franjo Serafin Tomić došaoje u Valpovo 1803. g. iz župe Darda. Župnik je bio 28 godina i postao je začasni kanonik. Dne 18. ožujka 1804. g. dobio je dozvolu za blagoslov nove crkve u Gatu koja pripada župi Marijanci, a 1813. g. blagoslovioje filijal-nu crkvu u Bistrincima. Nakon smrti vicearhiđakona i petrije-^ vačkog župnika Antuna Domaćinovića 1823. g. sjedinjena su oba okruga (dekanata) ujedan - valpovački. Postaoje 1831. g. kanonik, a 1833. g. tolnski te uskoro i katedralni pečuški arhiđakon. Umro je 7. travnja 1835. g. u 73. godini života i sahranjenje u kaptolskoj kripti u Pečuhu.

        3. Pavao Gotliebović, ranije župnik u Brođancima, došaoje u Valpovo 1831. g. i ostao do 1851. g.

        4. Stjepan Burgić, nakon štoje upravljao 20 godina župom u Harkanovcima, došao je 1851. g. u Valpovo. Slijedeće godine postaoje savjetnik biskupije, a potom 1854. g. opat sv. Benedikta u Pečuhu. Bioje vrlo načitan, ali tih. Udarila gaje kap oduzevši mu govor. Umroje 1. listopada 1856. g. u 63. godini života.

        5. Antun Walner, došao je iz župe Šljivoševci krajem ožujka 1857. g. u Valpovo, ali je već 7. studenog 1857. g. umro u 44. godini života. Od toga vremena župu su vodili Hugo Anker i Ivan Vlašić, kao upravitelji.

        6. Franjo Taglieber, došao iz Petrijevaca 1. svibnja 1858. g. u Valpovo. Tu je 1860. g. postao opat Bl. Dj. Marije de Abram ili Abraham, a 1864. g. vicearhiđakon. Umroje 6. 4. 1884. g. Bioje i upravitelj osnovne škole u Valpovu.

U istraživanju imena župnika poslije smrti Franje Tagliebera postoji u crkvenoj spomenici praznina sve do 1911. g. kada je poslije 27 godina upisano ime župnika Ante Evetovića, Miroljuba.

Naknadnim istraživanjem utvrdili smo da je u proteklih 27 godina bilo nekoliko župnika. To su: Ivan Czepelei (1884.-1897.), Slavoj Maršo (1898.-1899.) iJosipJozić (1899.-1911.).

Ante Evetović, Miroljub, pjesnik bio je od 1902. do 1904. g. kapelan u Valpovu, a zatim od 1911. do 24. 2. 1921. g. župnik, dr. Marko Baličević, od 1. 11. 1924. do 1. 11. 1940. g., Ilija Anaković, od 1. 11. 1940. do 31. 12. 1940. g., Slavko Požlep, od 1. 1. 1941. do 7. 12. 1953. g., dr. Đuka Marić, od 1. 1. 1954. do 1. 10. 1961. g. i Antun Zdenko Petovari, od 1. 10. 1961. do 14. 8. 1999.

Od 15. 8. 1999. preč. Josip Matanović do danas.

(Iz knjige V. Čuržika "Valpovačka Župa", MH Valpovo 1995.)

Arhiv Župe Valpovo