Kapela Uzvišenja sv. Križa

        Kapela Uzvišenja svetoga Križa nalazi se na valpovačkom gradskom groblju. Dao ju je podići valpovački vlastelin barun Gustav Hilleprand od Prandaua 1880. godine kao jednobrodnu građevinu sa zvonikom nad pročeljem i polukružnom apsidom u svetištu. Vanjski izgled karakteriziraju stilska obilježja neobaroka i neogotike, dok je bogato oslikana unutrašnjost stilski ujednačenija, neobarokna.

Skladno uređenom unutrašnjošću dominira veliki oltar Uzvišenja sv. Križa sa potpisanom slikom poznatog mađarskog historicističkog majstora Carolusa Jakobeya iz 1877. godine. Slikar je nadahnuće za sliku našao u biblijskim recima Knjige Brojeva (usp. Br 21,4-9) koji se čitaju na sam blagdan Uzvišenja sv.Križa i vješto iskoristio simboliku prizora. Slika prikazuje starozavjetni prizor sa Mojsijem, židovskim narodom i mjedenom zmijom iza koje je u sjeni prikazan raspeti Krist na križu. U kapeli se nalaze dvije duže klecale okrenute jedna nasuprot drugoj sa lijepo obrađenom stolarijom i kružnim ukrasima, slike Srca Isusova i Marijina na platnu, mali starinski stolić, nekoliko križeva i ormar iza oltara. 

         Zidovi su ukrašeni pravilno raspoređenim izbočenim pilastrima koji nose završni zidni vijenac, a prebojani su svijetloplavom i žućkastom mramorizacijom. Svod je bogato oslikan ukrasnim motivima, a u sredini je lažna kupola s likom golubice koja simbolizira Duha Svetoga.

         Liturgijska slavlja slave se u kapeli na blagdan Uzvišenja sv.Križa (14. rujna), zatim na Sve svete i Dušni dan, te nakon sprovodnih obreda. Tijekom korizme u kapeli započinje i završava pučka pobožnost Križnoga puta nedjeljama popodne.

Valpovačka kalvarija – postaje Križnoga puta na groblju

         Od svečane secesijske ograde i ulaznog portala groblja do grobljanske kapele poredano je u dva reda 14 jednakih poklonaca s reljefnim prikazima 14 postaja Križnoga puta. To je valpovačka kalvarija – jedinstven spomenički kompleks male sakralne arhitekture u ovom dijelu Slavonije koji je oko 1920. godine dala podići Valpovčanka Ema Rudl. Pogled na skladnu cjelinu poredanih poklonaca postaja Križnog puta zatvaraju veliki kameni križ i pročelje grobljanske kapele na kojem se nalazi svojevrsna 15. postaja – reljef koji prikazuje Kristovo Uskrsnuće – dar obitelji Desaty.

         Svaki od 14 poklonaca samostalno stoji uz stazu, po 7 sa svake strane. Na bogato profiliranom stubu s bazom, isturenim rubnim pilastrima i vijencima počiva  duboka niša, pokrivena dvoslivnim krovićem sa drvenim križem na vrhu. U nišu je ugrađen bojani reljef sa utisnutim pečatom tvrtke «Zsolnay» iz Pečuha koji prikazuje prizore Isusove muke. S lijeve strane su neparne postaje (1.-13.), a s desne strane staze parne postaje (2.-14.) Križnog puta.

         Pučka pobožnost Križnog puta moli se kod ovih postaja za korizmenih nedjelja popodne, a poneki vjernici obavljaju tu pobožnost i privatno petkom tijekom čitave godine.

Kapela Sv. Roka

         Na malom valpovačkom brežuljku, nazvanom Zeleni brijeg, podignuta je 1796. godine zavjetna kapela u čast sv.Roka. Dao ju je sagraditi valpovački vlastelin barun Josip Ignac Hilleprand od Prandaua, o čemu svjedoči tekst uklesan na latinskom jeziku na pročelju: «Dok je u Srijemu vladala kuga, dao je po zavjetu darežljivi barun od Prandaua Ignacije Josip podići kapelicu u čast sv.Roka (god. 1796.)». Kapela je prvobitno izgrađena kao zavjetna, s namjerom da se, zavjetujući se svetom Roku, preko njega od Boga izoli očuvanje i zaštita Valpova i valpovačkog vlastelinstva od bolesti kuge koja se širila nedalekim Srijemom.

         Izvorno kasnobarokna zavjetna kapelica godine 1860. mijenja svoj prvotni izgled i dobiva još jednu namjenu - postaje grobnica valpovačke vlastelinske obitelji. Sin baruna Josipa Ignaca, barun Gustav Hilleprand od Prandaua, dao je temeljito obnoviti kapelu i podzidati kriptu, podzemnu prostoriju koja se prostire ispod čitave kapele i služi kao grobnica.

         Kasnobarokna obilježja uglavnom su posve uklonjena tom obnovom 1860. godine, a na pročelju se pojavljuju neoromanička obilježja sa jedinstvenom zanimljivošću – zvonikom «na preslicu», rijetkim u graditeljstvu sjeverne Hrvatske. Unutrašnjost kapele sastoji se od jedne lađe koju nad vijencem prekriva zrcalni strop, te slavolukom odvojene polukružne apside svetišta. Inventar kapele stradao je, na žalost, pedesetih godina 20. stoljeća kada je ova kapela bila prenamijenjena u izložbeni prostor.

         Unutrašnjost kripte također je uređena kao kapela: sastoji se od jedne lađe i svetišta koje dijeli trijumfalni luk, a presvođena je bačvastim svodom sa susvodnicama. U zidovima kripte nalaze se uzidane niše sa lijesovima pokojnih valpovačkih vlastelina, a svaka ima veći mramorni poklopac sa natpisom na latinskom, njemačkom, mađarskom ili hrvatskom jeziku. U svetištu kripte je zidana oltarna menza.

         Do 1945. godine u kapeli su se svete mise redovito slavile na blagdan sv.Roka (16. kolovoza), što je u novije vrijeme obnovljeno.

Dvorska kapela Sv.Trojstva

         Najstariji sakralni objekt u Valpovu je dvorska kapela Sv.Trojstva koja se danas rabi kao koncertna dvorana i izvan je liturgijske funkcije. Potječe iz druge polovice 15. stoljeća, kada je dograđena u već postojeću Morovićevu utvrdu Walpo kao kasnogotička kapela Sv.Ladislava. Za turske okupacije prenamijenjena je u džamiju, a po oslobođenju od Turaka bila je nepoznate funkcije sve do 1723. godine kada opet postaje kapela. Tada je pregrađena u baroknom stilu, čuvajući gotički tlocrt s kontraforima i dobar dio srednjovjekovnih zidova. Po velikoj oltarnoj slici austrijskog baroknog majstora Johanna Michaela Rotmayra de Rosenbruna iz 1730. godine dobiva naslov Sv.Trojstva.

         U dvorskoj su kapeli nedjeljna i blagdanska liturgijska slavlja do konca 19. stoljeća služili zasebni dvorski kapelani, a od tada do 1945. godine valpovački župnici. Nakon 1945. godine stradao je dio vrijednog umjetničkog inventara kapele: srušena je oltarna menza sa svetohraništem, oltarna slika odnešena je u Galeriju likovnih umjetnosti u Osijek, a sudbina skupocijenog liturgijskog ruha i posuđa, te ostalog inventara, nije poznata. U kapeli su ostale tek lijepo obrađene drvene klecale i jako vrijedne mehaničke dvomanualne orgulje sa 18 registara.

         Posljednjih godina kapela je temeljito obnovljena. Izvršeni su naprije istražni konzervatorski radovi, zatim konstruktivna sanacija, te restauratorski i konzervatorski obnoviteljski radovi. Trenutno se obavlja restauracija vrijednih orgulja. Sondiranjem zidova otkriveni su ostaci ranijih pregradnji: kasnogotička sedilia, kameni ostaci rozete, zazidani manji prozori, komadi kamenih rebara nekadašnjeg gotičkog križno-rebrastog svoda, detalj oslika s motivom posvetnog križa, oslikana niša zazidanog prozora, te raniji slojevi podova.

         Izuzetno vrijedne mehaničke povijesne orgulje na pjevalištu kapele imaju 18 zvučnih registara na 2 manuala i pedalu, a sagradio ih je vrsni pečuški orguljar Jozsef Angster 1876. godine. Njihov naručitelj, barun Gustav Hilleprand od Prandaua, tražio je da budu izrađene od najkvalitetnijih materijala, bez obzira na cijenu. Organolog prof.Ladislav Šaban tvrdi za te orgulje da su skupocijen instrument iz radionice najpoznatijeg mađarskog graditelja, sposobne za koncertno sviranje i jedan od najvrednijih spomenika kulture ove regije. Štoviše, na jednom je mjestu čak zapisao da su «izuzetno djelo osobite umjetničke vrijednosti koje je danas spomenik kulture najviše (međunarodne) kategorije i nedvojbeno stoji na prvom mjestu među spomeničkim orguljama Slavonije». Osim dvorskih kapelana, kapelica je imala i stalne službene dvorske orguljaše među kojima se ističe Ivan Marković u 19. stoljeću koji se okušao i u skladanju misa i misnih pjesama. Bogata glazbena zbirka notnih rukopisa i tiskovina iz valpovačkog dvorca, koja se danas čuva u Muzeju Slavonije u Osijeku, velikim brojem skladbi, razvrstanih u pet serija, svjedoči o živom glazbenom životu u dvorcu i kapeli.

         Kapela se odlikuje izvrsnom akustikom i pogodna je za kvalitetne koncertne izvedbe zborova, orguljske glazbe i komornih orkestara. Iako je nedavno obnovljena i lijepo uređena, ostavlja dojam praznine, te je šteta što se na zid svetišta ne postavi barem kopija vrijedne barokne slike Sv.Trojstva koja je tu nekada stajala, a danas je u Galeriji likovnih umjetnosti u Osijeku.

Kapelica Gospe Lurdske

                           Na periferiji Valpova, uz cestu prema Donjem Miholjcu, nasuprot valpovačkom gradskom groblju, nalazi se manja kapelica posvećena Gospi Lurdskoj. Ubraja se u skupinu spomenika tzv. male sakralne arhitekture koju čine javni križevi,  kapelice-poklonci u obliku stupa s nišom, stupovi s kipovima svetaca i niše na pročeljima kuća u koje su smještene slike ili kipovi svetaca. Takvi se objekti zbog čestog smještaja uz putove zovu još i krajputaši.

         O povijesti kapelice Gospe Lurdske stari Valpovčani čuvaju zanimljivu predaju. Prvi dio te predaje govori o događaju iz 18. ili 19. stoljeća. Kako tada u Slavoniji nije bilo pravih cesta, veća samo ugaženih puteva, zapala su jednog kišnog dana kola i konji nekog čovjeka na putu za Valpovo, u blizini mjesta današnje kapelice, u duboko blato. U strahu da ne izgubi konje, čovjek je zavapio nebeskoj Majci za pomoć i činio sve što je mogao da pomogne konjima kako bi se što prije izvukli. Konji su nakon nekog vremena krenuli, teškom mukom izišli iz blata, a čovjek je sretno stigao u Valpovo. Kasnije je taj čovjek, pričaju stari Valpovčani, iz zahvalnosti Majci Božjoj nedaleko onog mjesta dao sagraditi malu kapelicu-poklonac sa slikom Majke Božje.

         Drugi dio predaje govori o događajima na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Živjela je tada u Valpovu stara djevojka Kata Seidl, koja je nekoliko puta pješice hodočastila u Svetu Zemlju. Išla je tako ova Valpovčanka dva puta na daleko hodočašće i sretno se vratila, a kada je treći put otišla, više se nije vratila. Po povratku s drugog hodočašća pričala je Kata Seidl Valpovčanima kako je negdje putem vidjela prekrasnu špilju Gospe Lurdske. Kako se i ona često zaustavljala pored male Gospine kapelice-poklonca na izlazu iz Valpova, gdje je rado molila, misle stari Valpovčani da je upravo ona dala poticaj za dogradnju poklonca i gradnju špilje Gospe Lurdske. Kata Seidl zadnji puta je napustila Valpovo oko 1900. godine.

         Prema ovoj predaji, današnja bi kapelica bila sagrađena krajem 19. ili početkom 20. stoljeća, dakle, prije kojih stotinu godina. Kapelica je manjih dimenzija, jednostavnog četverougaonog tlocrta, poput kakvog većeg poklonca. Skromno i nenametljivo oblikovano pročelje u osnovnim linijama posjeduje elemente klasicizma: rubne pilastre i trokutni zabat. U skučenom unutrašnjem prostoru nalazi se zidana oltarna menza, a nad njom dvije polukružne niše u stražnjem zidu. U prvoj maloj niši smješten je kip Žalosne Gospe s mrtvim Isusovim tijelom na krilu, a u gornjoj velikoj niši smješteni su kipovi Gospe Lurdske i Bernardice.

         Kapelica na poseban način oživi za vrijeme devetnice uoči Velike Gospe (15. kolovoza) i na sam blagdan. Devet večeri uoči blagdana mnogi vjernici iz Valpova hodočaste «kod Gospe» i, uz svjetlo svijeća, zajednički mole krunicu, pjevaju Lauretanske litanije i marijanske pjesme, duhovno se pripravljajući za blagdansko slavlje. Na sam blagdan Velike Gospe vjernici hodočaste do kapelice od najranijih jutarnjih sati, pa tijekom cijelog dana, dok se predvečer na otvorenom prostoru uz kapelicu slavi sveta misa.

 tekst:

            Damir Stanić

fotografije:

I. Kudeljaš, L. Padjen, D. Stanić