SESTRE KĆERI MILOSRĐA

POLA STOLJEĆA DJELOVANJA SESTARA KĆERI MILOSRĐA

U VALPOVU (1954.-2004.)

U listopadu 2004. godine u župi Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije u Valpovu obilježena je 50. obljetnica dolaska i djelovanja časnih sestara Kćeri milosrđa iz Blata na Korčuli. Prvi susret ovih sestara s Valpovčanima i Valpovom zbio se još davne 1922. godine, kada je proseći hranu za siročad na otocima i u Dalmaciji, Valpovom i cijelom Slavonijom prošla sama utemeljiteljica ove redovničke družbe, danas blaženica, s.Marija od Propetog Isusa (1892.-1966.) u pratnji s.M.Gabrijele Telente. O tadašnjem susretu prvih Kćeri milosrđa s Valpovčanima ostalo je u kasnijim bilješkama zapisano ovo: «Što se tiče gostoprimstva kod skupljanja milostinje, bile su svuda vrlo lijepo primljene, ali se ne može sve opisati, jer bi bilo predugo. Napominje se samo Valpovo u kojem se sada nalaze naše sestre, a gdje je Majka Glavarica za vrijeme milostinje bila vrlo lijepo primljena od jednoga grofa». Stari su Valpovčani uz taj boravak časnih sestara u Valpovu sačuvali zanimljivu usmenu predaju koja je objavljena u Valpovačkom godišnjaku 2000.

Prošlo je 32 godine od tog prvog susreta ovih sestara s Valpovom do dana kada su ponovno došle, ovaj puta da bi ovdje otvorile jednu od svojih kuća, mali samostan Uznesenja Marijina. Od tada do danas sestre već više od pola stoljeća žive, mole i rade u našoj sredini. Pomažu u pastoralnom radu župe, a molitvom zazivaju Božji blagoslov na cijelo Valpovo i sve njegove stanovnike.

 Sestre Kćeri milosrđa

Družbu sestara Kćeri milosrđa Trećeg samostanskog reda sv. Franje osnovala je djevojka Marija Petković (1892.-1966.), redovničkim imenom s. Marija od Propetog Isusa, u svom rodnom Blatu na Korčuli 1920. godine. Ova izvorna hrvatska redovnička družba osnovana je s ciljem zbrinjavanja i kršćanskog odgoja  ratne i druge siročadi i siromašne djece, te karitativnog rada. Kako su u to vrijeme u Dalmaciji, a posebno na otocima, vladali siromaštvo i glad, prve su sestre bile prisiljene prositi hranu i životne potrepštine, kako za svoje sirotište, tako i za samostan i brojne siromašne mještane otočkih naselja. Unatoč teškim materijalnim prilikama, sestre su s povjerenjem u Boga nastavile svoju misiju, te su im se pridruživale brojne nove članice. U desetljećima koja su slijedila, družba se širi u misijama u Južnoj Americi: u Argentini, Čileu, Peruu, Paragvaju te Italiji, Hrvatskoj i Vojvodini. Danas Kćeri milosrđa djeluju u 66 zajednica u 12 zemalja. Za vrijeme svoga trećeg pohoda Hrvatskoj 2003. godine Papa Ivan Pavao II. proglasio je tijekom misnog slavlja u Dubrovniku utemeljiteljicu ove redovničke družbe s. Mariju od Propetog Isusa blaženom.

Dolazak u Valpovo

Sestre Kćeri milosrđa došle su 1954. godine osnovati svoju kuću u župu Valpovo na poziv tadašnjeg valpovačkog župnika dr. Đuke Marića, a posredovanjem kanonika dr. Rudolfa Šverera iz Đakova koji je osobno poznavao blaženu s. Mariju. O tome u Kronici osnutaka pod rednim brojem 51 piše: «Samostan 'Uznesenja Marijina' – Valpovo – Slavonija, otvoren 30.X.1954. – Đakovačka biskupija. Na zamolbu našeg dobročinitelja preč. dr. Rudolfa Šverera i preč. Župnika mjesta Valpovo, ispitavši prilike mjesta i okolice, kao i sve uvjete, naša Družba pošalje sestre za misije i rad u ovo mjesto».  Prve sestre stigle su večernjim vlakom u subotu 30. listopada 1954. godine. Bile su to s. M. Benedikta Dulić, s. M. Julija Crnković i s. M. Filomena Molnar, a dopratila ih je s.M.Branislava iz uprave družbe. Na valpovačkom kolodvoru dočekale su ih Ana Mijatović, Anica Sljepčević, nekoliko djevojaka pjevačica i Josip Bračevac. Kod obitelji Josipa Bračevca sestre su večerale i te noći prespavale. Sutradan, na blagdan Krista Kralja, sestre su u crkvi predstavljene župnoj zajednici, a s. Julija odmah je svirala na misnim slavljima. O svom prvom susretu s župljanima sestre su u svojoj Kronici zapisale: «Kada su sestre izlazile iz crkve nakon završene sv. mise mogle su ustanoviti zadovoljstvo naroda-župljana, što imaju sestre u svojoj sredini. Narod je u ovoj župi dosta pobožan. Na sv. misi sudjelovalo je mnogo školske djece koja su ispunjala prezbiterij i prednji dio crkve. Sestre je zadivilo njihovo lijepo pjevanje i zajedničko moljenje».

Iako je sestrama bio obećan smještaj u tzv. «Kapelaniji», kući u župnom dvorištu u kojoj su ranije živjeli kapelani, to zbog stanara koji su tek naknadno iselili nije odmah ostvareno. O kakvim je stanarima riječ nije poznato, no stariji Valpovčani se sjećaju da su u dijelu te dvorišne zgrade nekoć stanovali župnikov kočijaš s obitelji, te krojač Jelkić. Stoga su kroz tri zimska mjeseca časne sestre bile na stanu u kući Antuna Lenđela u Osječkoj 35, odakle su više puta dnevno odlazile raditi u crkvu. Napokon su 26. siječnja 1955. godine uselile u svoj stan, iako samo u jednu sobu, jer su ostale bile zauzete do početka lipnja iste godine kada je krojač Jelkić iselio. Tijekom četiri mjeseca bila im je ta jedna prostorija kuhinja, radionica, dnevna i spavaća soba. Konačno su početkom lipnja sestre dobile na korištenje cijelu «Kapelaniju» i problem smještaja bio je riješen.

Djelovanje sestara u Valpovu

Od prvih dana sestre su u župi preuzele sviranje i vođenje zborova, čišćenje crkve, brigu oko crkvenog ruha, pečenje i pripremanje hostija te katehizaciju djece na župnom vjeronauku. Osim toga sestre su za vlastito uzdržavanje i za uzdržavanje kuće Matice šivale i radile ručne radove za župljane. Do dolaska sestara preč. dr. Đuka Marić bio je zborovođa velikom zboru, a zatim je taj posao preuzela orguljašica s. Julija.

Prema svjedočenju pokojne tete Katice Drgalić, časne sestre su za Nikolinje, Božić, Uskrs i druge blagdane s djecom i mladima organizirale priredbe, igrokaze i spremale im poklone. Redovito su posjećivale i bolesnike po kućama. Za Božić je s. Julija uz pomoć Slavka Paljuha uredila jako lijepi Betlehem u crkvi. Sestra Julija bila je slikarica. Slikala je lijepe božićne i uskrsne čestitke, kao i slike na svili. Za župnu crkvu naslikala je osam oltarnika, pet s cvjetnim motivom ciklama. Bila je u Valpovu svega deset mjeseci, a zamijenila ju je s. Blaženka. Za s. Filomenu pripovijedala je teta Katica Drgalić da je zasadila uz crkvu do prije par godina postojeće hortenzije, a bolesnicima da je davala injekcije. Bila je, naime, medicinska sestra. Osim toga sestre su radile mali vrt i u drvarnici hranile piliće i zečeve. Jedno je vrijeme šezdesetih godina u župnom vrtu bila klimatološka postaja, a sestre su imale zaduženje iščitavati podatke i rezultate mjerenja javljati Republičkom hidrometeorološkom zavodu u Zagreb. Brigu oko klimatološke postaje vodila je, prema sjećanju s. Marijane Razlog, s. Salvatora, a postaja je stajala u župnom vrtu do početka izgradnje srednje škole, kada je dio vrta oduzet župi. Od 1966. godine sestre su prihvatile poslove župnog domaćinstva i spremanja župnog dvora.

Dolaskom u Valpovo za župnika preč. Antuna Zdenka Petovarija početkom šezdesetih godina započinje obnova župnih objekata, a gospodarski se dio dvorišne kuće pregrađuje i uređuje za vjeronaučne dvorane. Do tada se, naime, vjeronauk držao na malom koru iznad sakristije. Tako su i časne sestre dobile više prostora za rad s djecom, mladima i pjevačima. Uz redoviti vjeronauk po razredima, probe pjevanja, priređivanje predstava i igrokaza, crkveno je dvorište iz dana u dan bilo ispunjeno dječjim smijehom, pjesmom i žamorom. Časne su sestre više puta organizirale hodočašća i izlete velikog zbora, s mladima su organizirale dočeke Nove godine u prostorima župe, a dječji su zbor vodile na tzv. Zlatne harfe – susrete dječjih zborova biskupije koji su se održavali svake godine u drugoj župi. Godine 1969. sestre u Valpovu svečano su obilježile 50. obljetnicu početka osnivanja svoje družbe, pa su tako s djecom i mladima uvježbale i održale malu proslavu te obljetnice na pozornici u župnom dvorištu.

Broj sestara u Valpovu varirao je, od tri, koliko ih je bilo u početku i koliko ih je danas, do pet ili šest osamdesetih godina. Kroz proteklih pedeset godina u sestarskoj kući u Valpovu živjelo je i radilo 48 sestara od kojih je 10 već pokojnih, a sedam djevojaka iz Valpova pridružilo se njihovoj družbi i danas su na službama u Hrvatskoj i Italiji. Na svetkovinu Bezgrešnog začeća, 8. prosinca 1998. godine đakovački i srijemski biskup mons. Marin Srakić blagoslovio je novoizgrađeni dom i kapelicu časnih sestara u župnom dvorištu. U njemu danas žive i rade tri sestre: s. Ilirka Ivandić, predstojnica i vjeroučiteljica u srednjoj školi, s. Gracija Zamuda, zamjenica predstojnice i s. Danijela Lisica, orguljašica i vjeroučiteljica u osnovnoj školi. Osim toga sve tri sestre sudjeluju u uređivanju crkve, a vrše i sakristansku službu, pripremajući sve potrebno za misna slavlja i obrede u crkvi.

Svečana proslava obljetnice

U godini proslave pola stoljeća djelovanja sestara Kćeri milosrđa u župi Valpovo poklopilo se da datumi njihova dolaska i prvog dana rada u župi padaju na subotu 30. i nedjelju 31. listopada, kao i prije pedeset godina. Uoči te jubilarne nedjelje bila je trodnevna priprava od 28. do 30. listopada. Tema prve večeri bila je «Euharistija izvor života». Misno slavlje s propovijedi predslavio je župnik Josip Matanović, a euharistijsko klanjanje i razmatranje nakon mise kapelan Josip Blumenšajn. Drugoga dana svetu misu je slavio belišćanski župnik fra Josipa Vrdoljak, a tema je bila «Obitelj – Crkva u malom». Poslije mise dvije su srednjoškolke naizmjence čitale kratki prikaz povijesti dolaska i djelovanja sestara tijekom pet desetljeća u župnoj zajednici. Trećeg je dana tema bila «Marija – uzor posvećenog života».

Potom je upriličen bogat kulturno-glazbeni program u kojem su nastupili župni zborovi: dječji zbor «Bl. Marija Petković», župni zbor «Sv. Cecilija», župni zbor mladih i Hrvatsko pjevačko društvo «Matija Petar Katančić». Po završetku koncerta svi su bili pozvani na zajednički domjenak koji su priredile sestre s župljanima u pastoralnom centru. Za vrijeme trodnevnice u dvorani župnog pastoralnog centra priređena je izložba fotografija o radu sestara u Valpovu, kao i slike blažene s. Marije od Propetog Isusa, radovi akademskog slikara Ante Sardelića iz Blata na Korčuli. Vrhunac slavlja bio je u nedjelju 31. listopada s večernjom sv. misom koju je predslavio đakovački i srijemski biskup mons. Marin Srakić. Misi su nazočile s. M. Elsa Alcaraz, vrhovna glavarica družbe, s. M. Emila Barbarić, provincijska predstojnica, velik broj sestara koje su ovdje djelovale ili su rodom iz Valpova, kao i sestre iz Osijeka i Subotice.

Gradsko poglavarstvo grada Valpova dodijelilo je na blagdan Bezgrešnog začeća i Dan grada, 8. prosinca 2004. godine, valpovačkim sestrama Plaketu Matija Petar Katančić kao javno priznanje za izuzetan doprinos na području duhovnoga rasta i sveukupnoga društvenog života grada Valpova tijekom proteklih pola stoljeća djelovanja. Dodjeli priznanja nazočile su s. Gracija i s. Ilirka, koja je u zahvali rekla kako ono pripada svim sestrama koje su prije nje velikodušno služile župljanima i građanima Valpova. A u družbinom glasilu naše su sestre na kraju izvještaja s proslave napisale: «Zahvalne Bogu i Gradskom poglavarstvu na primljenu priznanju, osjećamo se još više obvezne opravdati ga daljnjim radom na slavu Božju i dobro svih mještana našeg dragog grada Valpova».

tekst: Damir Stanić

"Valpovački godišnjak 2005."